City FitnessBlog

Djeca najčešće kreću da se bave sportom zbog zabave, druženja sa vršnjacima sličnih interesovanja, stvaranja novih prijateljstava, usavršavanja i sticanja novih sportskih vještina, uzbuđenja i izazova, takmičenja i postizanja uspjeha. Cilj uključivanja djece u sport od najranijeg doba jeste odrastanje u zdravoj i kvalitetnoj okolini, rješavanje izazova, sticanje iskustva, stvaranje discipline i zdravih navika koje će se ogledati i u drugim aspektima života.

Strategija trenažnog procesa u radu sa mladim sportistima

Trening je osnovno sredstvo u procesu progresivnog napredovanja ka dostizanju željenih ciljeva i rezultata. Dug vremenski period je bilo opšteprihvaćeno da je najbolji način treniranja upotreba specifičnih vježbi od najranijeg uzrasta. Međutim i ako ovaj način donosi najbrže rezultate u elementima specifičnim sportu, ne treba ga upotrebljivati prerano, jer mladi sportista prvo mora da izgradi kvalitetnu bazu, odnosno temelj. Trenažni proces mladog sportiste treba da ide progresivnim putem od višestranog razvoja sportiste, preko specifičnog razvoja ka usavršavanju sportske forme i vještine.

U najranijem uzrastu fokus u trenažnom procesu mora biti na višestranom razvoju mladog sportiste. Ovaj period je bitan za djecu da stvore kvalitetnu osnovu za dalji razvoj sportskih vještina. Ovakav vid usmjerenosti trenažnog procesa se sprovodi kod djece uzrasta od 6 do 11 godina. Višestrani razvoj djeteta se odnosi na proces sticanja osnovnih motoričkih i kretnih obrazaca kao što su trčanje, skakanje, bacanje, hvatanje, padanje, prevrtanje i slično. Ako podstičemo djecu na što raznovrsniji razvoj, ona će vjerovatno imati uspjeh u više različitih sportskih disciplina, a često će se neki od njih opredijeliti za određeni sport, gdje će nastaviti da se razvijaju i usavršavaju.

Uloga trenera je razvijanje vještine i motoričke sposobnosti širokog spektra, jer je za sportistu važno da zadrži temelj koji je usvojen u najranijem periodu bavljenja sportom. Tokom drugog perioda razvoja sportiste, kreće se sa upotrebom specifičnih vježbi. Period kada se kreće sa djelovima specifičnog načina vježbanja sportista uzrasta od 11 do 16 godina već stečena baza je i dalje bitna. Veoma važno za ovaj period je da i pored specifičnog vježbanja elementi višestranog treninga su i dalje prisutni. Za sportistu je ključno da u ovom periodu trenažni proces bude raznolik, da razvija specifične sportske elemente kroz što veći spektar pokreta ali i da ne zaboravi osnove koje je sticao u najranijem uzrastu. Raznovrsnost na treningu će imati benefite na samu motivaciju mladog sportiste, na razvijanje sposobnosti kao i na prevenciju povreda.

Morfološke i fiziološke karakteristike mladih sportista

Ključna stvar u radu sa mladim sportistima jesu individualne karkteristike svakog od njih. Često se dešava da djeca i ako hronološki i uzrastno su jednaki njihov biloški razvoj ne ide istom brzinom. Zbog toga kod mladih sportista moramo biti oprezni jer je to period koji prate anatomske i hormonalne promjene i ne treba steći pogrešnu sliku, već se fokusirati na maksimalni napredak sportiste. Karakteristike djece uzrasta od 6 do 10 godina su da u ovom periodu dijete kreće sa naglim rastom i razvojem, u prosjeku godišnje dobija 3 kg na težini i 7 cm na visini i kreće promjena mliječnih zuba sa trajnim.

Karakteristike djece u pubertetskom odnosno ranom adolescentnom uzrastu (11-14 godina) jesu da dolazi do naglog rasta, povećanja tjelesne visine i ono što je karakteristično za ovaj period jeste da mišići ne mogu da isprate nagli rast. Izdužuju se mišićna vlakna i tetive, dolazi i do naglog rasta ekstremiteta. Mijenja se kompozicija tjelesne masti. Rast svih tjelesnih organa nije proporcionalan i skladan, dolazi do povećanja u veličini tjelesnih organa kao što su srce i pluća. Često sportista u ovom periodu može imati problem sa izvođenjem određenih motoričkih zadataka, ali je to samo privremeni period. Zadatak trenera je da ne umanji motivaciju sportiste ili da ga ostrani iz samog sporta već da mu pomogne postepenim i progresivnim radom.

Razvoj motoričkih sposobnosti u trenažnom procesu mladih sportista

Trenažni proces mladih sportista treba da je usmjeren ka razvijanju motoričkih sposobnosti na poseban način. U ovom periodu fokus treninga neće biti opterećenje, već učenje pravilne tehnike pokreta kako bi se postiglo što efikasnije izvođenje istog. Potencijal koji će sportista moći da dostigne u određenoj sposobnosti u mnogome zavisi od toga koliko je upražnjavao samu sposobnost u najranijem uzrastu. Sposobnosti kao što su brzina, koje su velikim dijelom genetski predodređene i rano dostižu prag razvoja, treba ih upražnjavati u ranom periodu kako bi podigli mogući potencijal razvoja. Naravno, nećemo koristiti opterećenja u najranijem periodu već ćemo se fokusirati na upražnjavanje same aktivnosti i učenja pravilne tehnike.

Snažni potencijal ćemo razvijati kroz osnovne pokrete jačanja jezgra tijela u početnom periodu sa minimalnim opterećenjem i manjim intezitetom. Cilj je da stvorimo snažnu bazu koja će omogućiti kasnije izvođenje složenih pokreta i adekvatni razvoj ka specifičnim ciljevima. Samu kordinaciju i agilnost je najbolje razvijati kroz što raznovrsnije oblike kretanja sa elemntima donošenja odluke ili čak i takmičarskim elemntima u paru ili grupama. Ovaj period je od velikog značaja za stvaranje dobre osnove koja će podići potencijal razvoja motoričkih sposobnosti za kasniji nastavak sportske karijere.

Dugoročni plan razvoja sportiste predstavlja osnovu kondicione pripreme mladih sportista u razvoju sportske karijere od samog početka bavljenja sportom pa do vrhunskih sportskih dostignuća.