City FitnessBlog

Kako god da krenete definisati sport, vjerovatno ćete biti u pravu. Možda ćete u njemu vidjeti priliku da sjedinite vlastiti duh i tijelo, možda šansu da iz sebe izbacite ono najbolje u talasima takmičenja sa već postavljenim standardima. Skoro pa da je očekivano da sport obojite odrednicom da je to naprosto stil ili kultura življenja, a opet, nijeste daleko od istine ni ako rezonujete da je sport put do vašeg najljepšeg odraza u ogledalu.

Ono o čemu zapravo želim pisati jesu glava i pismo istog novčića, dva potoka iz istog izvora. Jedan je brz, bučan i dinamičan, satkan od beskrajnog broja iskrica centrifugalne i centripetalne sile, a zove se profesionalni sport. Drugi je miran i tih, nenametljivo stabilan, neopisivo značajan u svakodnevnom hodu svih nas i zove se rekreacija. Neko će reći da se previše riječima udvaramo znoju različitih ciljeva, ali šta da radimo, to je romantika našeg sportskog postojanja.

Generalno, nije cilj suprotstavljati profesionalni sport i rekreaciju, jer oni nijesu suprotni. Oni su samo različiti. Cilj je izvući i objelodaniti iz njih ono najljepše, za sve njihove poštovaoce i prave zaljubljenike.

Profesionalni sport je jedan veliki ringišpil rizika, gdje onaj koji ga živi, nikada ne zna šta ga čeka sjutra. Ne zna, koliko su duboki neminovni padovi i ne zna koliko su visoki, nešto manje neminovni usponi. Zna samo da se ništa ne poklanja, a da sve mora da se zasluži. Oni pravi, slatki plodovi profesionalnog sporta su vjerovatno rekorderi ukusa i ništa od njih slađe i ljepše nije. Ono što kvari idilu, jeste to da je za takve plodove potrebno često i više nego što uopšte možemo da damo, pa nam umjesto slatkih plodova nekad ostanu samo rane, ožiljci i lekcije. Nije ni to mali kapital, ali ga je teško biti svjestan u trenutku. Zbog toga je profesionalni sport za rijetke, za one kojima je izgraviran rizik u genetskom kodu, za one koji više sanjaju uspjehe, nego što se plaše rana. Za one koji su spremni da koračaju putevima na kojima ima mjesta samo za odabrane.

Sa druge strane, nešto dalje od tih igrarija amplituda uspona i padova, mirno se proteže rekreacija. Činjenica je da u njoj ne možeš dotaći zvijezde, ali im možeš mahnuti sa mjesta gdje i one tebe vide. Ne možeš iskapiti poslednju kapljicu sopstvenog potencijala, ali ni napuniti čašicu suza, onu koji profesionalni sportisti skrivaju od drugih, ispod kreveta, da im se nađe. U rekreaciji ništa ne moraš, a svašta nešto možeš. Možeš da plešeš sa svojim granicama, možeš da se raduješ svojim uspjesima, možeš da se družiš bez interesa. Možda i najvažnije, da dišeš u ambijentu koji kreiraju zdravi ljudi. Da se griješ toplinom njihove odlučnosti i da prilagodiš cjelokupan sistem sebi i svojim potrebama.

Možda je to i ključna razlika između vrhunskog sporta i rekreacije. Dok na jednom mjestu sebe prilagođavaš sistemu, na drugom sistem prilagođavaš sebi. Na tebi je da odabereš kakvu geometriju života želiš.

A City Fitness je tu, u ćošku ili u centru, da ti pruži ruku, koji god put da izabereš. Ako izabereš profesionalni sport, da ti se pokloni za hrabrost i pomogne da tvoji usponi preteknu tvoje padove. Ako izabereš rekreaciju, da zajedno ispišemo stranicu tvoga znoja, uspjeha i zdravlja. Da se inatimo godinama!

Nikola Mijušković, sportski psiholog